• Trg srpskih dobrovoljaca 30, 23300 Kikinda
  • 0230 437 343
  • Trg srpskih dobrovoljaca 30, 23300 Kikinda
  • 0230 437 343

Deepfake pornografija kao novi oblik seksualnog nasilja

Deepfake pornografija kao novi oblik seksualnog nasilja

Razvoj veštačke inteligencije doneo je brojne koristi, ali je otvorio i nova, složena polja zloupotrebe. Jedno od njih, koje postaje sve rasprostranjenije i sve opasnije, jeste deepfake pornografija – tehnika kojom se uz pomoć digitalnih alata i algoritama stvara lažan pornografski sadržaj koristeći lice žene koja nikada nije pristala da se u takvom kontekstu pojavi. Iako se ponekad predstavlja kao „tehnološka inovacija“ ili „šala“, deepfake pornografija je zapravo oblik seksualnog nasilja u digitalnom prostoru, sa posledicama koje su jednako stvarne i bolne kao i svaki drugi vid nasilja.

Za ženu koja otkrije da je njen lik iskorišćen u lažnom pornografskom materijalu, doživljaj je često traumatičan. Osećaj šoka i poniženja praćen je gubitkom kontrole nad sopstvenim identitetom i strahom od toga ko je sve video sadržaj. Fotografije preuzete sa društvenih mreža, iz poslovnih prezentacija ili privatnih albuma pretvaraju se u oružje kojim se narušava njeno dostojanstvo i sigurnost.

Deepfake se koristi da bi se zastrašivale i ućutkale žene, da bi se narušila njihova reputacija, ili da bi se vršio pritisak, ucena i kontrola. Najčešće mete su devojke i mlade žene, žene u javnom životu, novinarke, političarke, aktivistkinje, ali i žene koje već preživljavaju neki drugi oblik nasilja, pa digitalni prostor postaje dodatni instrument moći u odnosu prema njima.

Iako je sadržaj lažan, posledice su stvarne. Žene se suočavaju sa stidom, strahom, anksioznošću, povlačenjem iz privatnog i profesionalnog života, narušenim odnosima i osećajem trajne nesigurnosti. Često se suočavaju i sa pogrdnim komentarima, pretnjama, ponovnim širenjem materijala i digitalnim proganjanjem. Deepfake pornografija ostavlja trajne ožiljke na mentalno zdravlje žena, ali i na njihovu poziciju u zajednici, porodici i poslu.

Poseban problem predstavlja činjenica da je ovaj oblik nasilja u Srbiji pravno nedovoljno prepoznat. Institucije često nemaju jasnu osnovu za delovanje, ne postoji posebna zakonska kategorija koja obuhvata deepfake pornografiju, a platforme nisu u obavezi da blagovremeno uklone sporni sadržaj. Rezultat toga je da žene ostaju nezaštićene, a počinioci najčešće prolaze nekažnjeno. Dok se tehnologija ubrzano razvija, zakonski i institucionalni okvir kaska, ostavljajući veliki prostor za zloupotrebe.

Zbog toga je važno da se deepfake pornografija jasno prepozna kao oblik seksualnog nasilja i da se razviju mehanizmi zaštite koji uključuju zakonske izmene, specijalizovane procedure za policiju i tužilaštva, obavezu platforma da uklanjaju sadržaj, kao i sistem podrške ženama koje su preživele digitalno nasilje. Podjednako je važno i da javnost razume ozbiljnost problema i da se odbaci normalizacija ili minimizacija ovakvih napada.

Kada žena posumnja da je meta deepfake pornografije, važno je da sačuva dokaze, ne ulazi u komunikaciju sa počiniocem i potraži stručnu pomoć. Organizacije poput Centra za podršku ženama mogu biti prva sigurna tačka – mesto gde žrtva dobija razumevanje, savet i podršku u daljim koracima.

Deepfake pornografija nije samo tehnološki izazov – to je pitanje ljudskog dostojanstva, bezbednosti i prava žena na život bez nasilja.

Ako želimo digitalni prostor koji je siguran, pravedan i jednak za sve, moramo jasno i glasno prepoznati da je deepfake pornografija nasilje, te raditi na tome da nijedna žena ne ostane sama pred ovom vrstom napada.