Quis autem velum iure reprehe nderit. Lorem ipsum dolor sit nulla or narjusto laoreet onse ctetur adipisci.
Quis autem velum iure reprehe nderit. Lorem ipsum dolor sit nulla or narjusto laoreet onse ctetur adipisci.

Razvoj veštačke inteligencije doneo je brojne koristi, ali je otvorio i nova, složena polja zloupotrebe. Jedno od njih, koje postaje sve rasprostranjenije i sve opasnije, jeste deepfake pornografija – tehnika kojom se uz pomoć digitalnih alata i algoritama stvara lažan pornografski sadržaj koristeći lice žene koja nikada nije pristala da se u takvom kontekstu pojavi. Iako se ponekad predstavlja kao „tehnološka inovacija“ ili „šala“, deepfake pornografija je zapravo oblik seksualnog nasilja u digitalnom prostoru, sa posledicama koje su jednako stvarne i bolne kao i svaki drugi vid nasilja.
Za ženu koja otkrije da je njen lik iskorišćen u lažnom pornografskom materijalu, doživljaj je često traumatičan. Osećaj šoka i poniženja praćen je gubitkom kontrole nad sopstvenim identitetom i strahom od toga ko je sve video sadržaj. Fotografije preuzete sa društvenih mreža, iz poslovnih prezentacija ili privatnih albuma pretvaraju se u oružje kojim se narušava njeno dostojanstvo i sigurnost.
Deepfake se koristi da bi se zastrašivale i ućutkale žene, da bi se narušila njihova reputacija, ili da bi se vršio pritisak, ucena i kontrola. Najčešće mete su devojke i mlade žene, žene u javnom životu, novinarke, političarke, aktivistkinje, ali i žene koje već preživljavaju neki drugi oblik nasilja, pa digitalni prostor postaje dodatni instrument moći u odnosu prema njima.
Iako je sadržaj lažan, posledice su stvarne. Žene se suočavaju sa stidom, strahom, anksioznošću, povlačenjem iz privatnog i profesionalnog života, narušenim odnosima i osećajem trajne nesigurnosti. Često se suočavaju i sa pogrdnim komentarima, pretnjama, ponovnim širenjem materijala i digitalnim proganjanjem. Deepfake pornografija ostavlja trajne ožiljke na mentalno zdravlje žena, ali i na njihovu poziciju u zajednici, porodici i poslu.
Poseban problem predstavlja činjenica da je ovaj oblik nasilja u Srbiji pravno nedovoljno prepoznat. Institucije često nemaju jasnu osnovu za delovanje, ne postoji posebna zakonska kategorija koja obuhvata deepfake pornografiju, a platforme nisu u obavezi da blagovremeno uklone sporni sadržaj. Rezultat toga je da žene ostaju nezaštićene, a počinioci najčešće prolaze nekažnjeno. Dok se tehnologija ubrzano razvija, zakonski i institucionalni okvir kaska, ostavljajući veliki prostor za zloupotrebe.
Zbog toga je važno da se deepfake pornografija jasno prepozna kao oblik seksualnog nasilja i da se razviju mehanizmi zaštite koji uključuju zakonske izmene, specijalizovane procedure za policiju i tužilaštva, obavezu platforma da uklanjaju sadržaj, kao i sistem podrške ženama koje su preživele digitalno nasilje. Podjednako je važno i da javnost razume ozbiljnost problema i da se odbaci normalizacija ili minimizacija ovakvih napada.
Kada žena posumnja da je meta deepfake pornografije, važno je da sačuva dokaze, ne ulazi u komunikaciju sa počiniocem i potraži stručnu pomoć. Organizacije poput Centra za podršku ženama mogu biti prva sigurna tačka – mesto gde žrtva dobija razumevanje, savet i podršku u daljim koracima.
Deepfake pornografija nije samo tehnološki izazov – to je pitanje ljudskog dostojanstva, bezbednosti i prava žena na život bez nasilja.
Ako želimo digitalni prostor koji je siguran, pravedan i jednak za sve, moramo jasno i glasno prepoznati da je deepfake pornografija nasilje, te raditi na tome da nijedna žena ne ostane sama pred ovom vrstom napada.