• Save Tekelije 5, 23300 Kikinda
  • 0230 437 343
  • Trg srpskih dobrovoljaca 30, 23300 Kikinda
  • 0230 437 343

Dopuna Opšte preporuke CEDAW br. 30: zašto je važna danas i šta može značiti za nacionalne institucije i ženske organizacije

Dopuna Opšte preporuke CEDAW br. 30: zašto je važna danas i šta može značiti za nacionalne institucije i ženske organizacije

Komitet Ujedinjenih nacija za eliminaciju diskriminacije žena (CEDAW) radi na finalizaciji dopune Opšte preporuke br. 30 iz 2013. godine, koja se odnosi na žene u prevenciji sukoba, u sukobu i u postkonfliktnim situacijama, u vezi sa agendom „Žene, mir i bezbednost“.

Cilj ove dopune nije da zameni postojeći okvir, već da ga osavremeni i prilagodi promenjenoj prirodi savremenih kriza, sukoba i oblika nasilja kojima su žene izložene.

Suštinski, dopuna polazi od toga da se današnji sukobi i nestabilnosti više ne mogu posmatrati samo kroz klasične ratne linije, prekide vatre i formalne mirovne procese. Savremeni bezbednosni rizici sve više uključuju digitalno nasilje, zloupotrebu novih tehnologija, sužavanje građanskog prostora, klimatske pritiske, raseljavanje, nesigurnost u pristupu hrani i uslugama, kao i različite oblike ekonomskog i institucionalnog nasilja koji nesrazmerno pogađaju žene. U pratećim materijalima dopuna se opisuje kao odgovor na „promenjenu prirodu sukoba“ i na nove pretnje po mir i bezbednost žena, uključujući veštačku inteligenciju, klimatsku krizu, nesigurnost u snabdevanju hranom, reparacije i sužavanje prostora za delovanje žena.

Jedna od ključnih poruka dopune jeste da žene ne smeju biti posmatrane isključivo kao žrtve kojima je potrebna zaštita, već i kao političke i društvene akterke čije je puno, ravnopravno i bezbedno učešće neophodno u prevenciji sukoba, donošenju odluka, izgradnji mira i obnovi institucija. Time se agenda „Žene, mir i bezbednost“ vraća svom izvornom smislu: ne samo zaštiti žena od nasilja, već priznavanju žena kao nositeljki znanja, iskustva i legitimnog javnog delovanja u pitanjima bezbednosti, pravde i mira. Ova dopuna naglašava i reafirmiše liderstvo, odlučivanje i puno učešće žena, uz istovremeni odgovor na kontinuiranu nekažnjivost rodno zasnovanih zločina u sukobu i nakon njega.

Za nacionalne aktere, ova dopuna je važna jer širi razumevanje obaveza države. Nasilje prema ženama u kontekstu sukoba i kriza više se ne posmatra samo kao pitanje ratnog seksualnog nasilja u užem smislu, već kao deo šireg kontinuuma nasilja koji može da obuhvati porodično nasilje, seksualno iskorišćavanje, prisilu, digitalne napade, uskraćivanje usluga, institucionalnu diskriminaciju i druge oblike ugrožavanja dostojanstva, bezbednosti i pristupa pravdi. Time se otvara važan prostor da nacionalne institucije, od nadležnih ministarstava, pravosuđa i policije do tela za rodnu ravnopravnost, socijalnu zaštitu, zdravstvo i lokalne samouprave, ovu dopunu ne čitaju samo kao međunarodni dokument o ratu, već i kao relevantan okvir za postupanje u uslovima krize, polarizacije, raseljavanja, militarizacije i povećanog rizika od nasilja prema ženama. Širi normativni pravac dopune, upravo povezuje rodno zasnovano nasilje, moralnu i materijalnu štetu, reparacije i promene u bezbednosnom okruženju sa savremenim izazovima za države.

Poseban značaj dopuna ima za nevladine ženske organizacije, posebno one koje rade sa ženama preživelim nasilje, sa ženama iz ruralnih i marginalizovanih sredina, raseljenim ženama, ženama sa invaliditetom, kao i braniteljkama ljudskih prava. Sam pravac dopune pokazuje da iskustva žena na terenu više ne mogu biti tretirana kao „dodatak“ formalnim politikama bezbednosti, već kao centralni izvor saznanja o tome kako nasilje nastaje, kako se menja i kako se može sprečiti. U tom smislu, ženske organizacije nisu samo pružaoci usluga ili glas civilnog društva, već ključni akteri ranog upozoravanja, dokumentovanja povreda prava, podrške preživelima i oblikovanja održivih politika mira i bezbednosti.

OHCHR je u procesu konsultacija otvorio prostor za komentare država, UN tela, organizacija civilnog društva i pojedinaca, a objavljeni spisak pristiglih komentara pokazuje značajno učešće ženskih i ljudskopravaških organizacija iz različitih delova sveta. Dostupno na: https://www.ohchr.org/en/calls-for-input/2025/addendum-general-recommendation-no-30-2013-women-conflict-prevention-conflict

Za javnost u Srbiji i regionu, važna poruka ove dopune jeste da nasilje prema ženama ne nestaje kada nema formalnog rata. Naprotiv, iskustva brojnih društava pokazuju da periodi političke nestabilnosti, društvene polarizacije, militarizovanog govora, prisilnih migracija, siromaštva ili institucionalnog slabljenja često pojačavaju postojeće obrasce nasilja prema ženama i otežavaju pristup zaštiti i pravdi. Zato je značajno što dopuna insistira na tome da se mir i bezbednost ne mere samo odsustvom oružanog sukoba, već i kvalitetom zaštite prava žena, dostupnošću podrške, prisustvom žena u odlučivanju i sposobnošću institucija da prepoznaju i spreče rodno zasnovano nasilje u svim njegovim oblicima. Dopunu treba tretirati kao dokument koji povezuje savremene pretnje miru sa pravima žena i sa temeljnim uslovima za održivu bezbednost.

Važan element dopune je i naglasak na pristupu pravdi koji je usmeren na preživele. To znači da fokus nije samo na formalnom kažnjavanju počinilaca, već i na dostojanstvu preživelih, bezbednosti, podršci, priznavanju štete i obezbeđivanju reparacija. Takav pristup je posebno značajan za organizacije i institucije koje rade na suzbijanju nasilja prema ženama, jer podseća da odgovor sistema mora biti istovremeno pravni, socijalni, zdravstveni i psihološki. U pratećim materijalima uz predlog dopune, reparacije se navode među ključnim oblastima koje dopuna dodatno razvija, zajedno sa rodno zasnovanim nasiljem i širim razumevanjem štete.

Zbog svega toga, ova dopuna je važna ne samo kao međunarodni pravni dokument, već i kao politički i društveni signal. Ona podseća da pitanja bezbednosti, mira i prevencije sukoba nisu neutralna i da bez prava žena, bez borbe protiv nasilja prema ženama i bez uvažavanja znanja i iskustava ženskih organizacija nema ni održivog mira ni demokratske otpornosti društva.

Za nacionalne aktere to znači potrebu da se politike bezbednosti, rodne ravnopravnosti, zaštite od nasilja i podrške preživelima posmatraju povezano.

Za ženske organizacije, dopuna predstavlja potvrdu da njihov rad nije periferno „socijalno pitanje“, već sastavni deo izgradnje mira, ljudske bezbednosti i javnog interesa.

Tekst je pripremljen u okviru projekta „Unapređenje multisektorske saradnje-usmerene ka boljoj zaštiti žena i devojčica žrtava seksualnog nasilja u AP Vojvodini” koji Centar za podršku ženama realizuje uz finansijsku podršku Kancelarije UN Women u Srbiji, u okviru zajedničkog projekta „Zaustavimo naselja, osnažimo ravnopravnost”, kojeg sprovodi UNICEF, UN Vomen, UNFPA i UNDP u partnerstvu sa Vladom Republike Srbije, uz finansijsku podršku Vlade Švedske.

Logo of CEDAW. Commons Photo Credit: https://commons.wikimedia.org/wiki/