Quis autem velum iure reprehe nderit. Lorem ipsum dolor sit nulla or narjusto laoreet onse ctetur adipisci.
Quis autem velum iure reprehe nderit. Lorem ipsum dolor sit nulla or narjusto laoreet onse ctetur adipisci.



Sastanak je održan 23. januara na Klinici za ginekologiju i akušerstvo, Univerzitetskog Kliničkog centra Vojvodine u Novom Sadu.
Sastanku su prisustvovali ispred UKCV, Klinike za ginekologiju i akušerstvo (Betanija)- prof.dr Ljiljana Mladenović Segedi, OB Vrbas- dr Radašin Milović, OB Sremska Mitrovica- Danijela Orelj, OB Zrenjanin- Danijela Rackov, Centar za podršku ženama-Biljana Stepanov, Danica Todorov, Dragica Reljanović i Vesna Živić.
U uvodnom delu ragovora direktorka Centra za podršku ženama, Biljana Stepanov, iznela je ciljeve i teme sastanka, fokusiranje na standardizaciju usluge, osim psihološke podrške i drugog dela, odnosno medicinske usluge. Sve preporuke, sugestije ili komentare koje dolaze od članova radne grupe bi trebalo ugraditi u izradu Standarda, koja bi trebalo da trebalo obuhvati proširen sastav aktera, da bi formuisan predlog standarda trebalo da preuzme Ministarstvo, čime bi se ušlo u zagovaraški proces, i kroz standardizaciju i prepoznavanje usluge došlo do finansiranja iz budžeta.
Predstavljena su dva modela organizacije usluge. Prema jednom modelu (Irski model) usluga bi se pružala u posebnoj ustanovi (nije nužno u okviru zdravstvene ustanove), a koja bi imala prostorije izdvojene za medicinske usluge i preglede, kao i odvojene prostorije za pružanje usluge psihološke podrške. Redovnim planiranjem bi bio formiran spisak dežurnih lekara koji bi prema rasporedu dolazili na dežurstva. Prema drugom modelu,3 do 4 lekara koji su zaposleni u okviru zdravstvene ustanove i angažovani za žrtve seksualnog nasilja bili bi za to dodatno plaćeni, što bi bilo navedeno i u ugovoru o njihovom angažovanju, u tom slučaju bi jedan od tih lekara koji je dežuran obavljao preglede i pružao medicinske usluge.
Razgovarano je i o drugim ključnim temama u vezi sa standardizacijom, odnosno funkcionisanju usluge u tercijarnim i sekundarnim ustanovama (klinički centar i opšte bolnice), o broju lekara koji su angažovani, o dodanim profesionalnim kvalifikacijama lekara koji pružaju usluge kao što je na primer minimum 5 specijalističih obuka. Ukazano je da bi Standardi svakako trebalo da propišu minimum usluga, koji se primenjuje. Istaknuto je takodje da bi Standardima posebno trebalo da se obradi deo forenzike i prikupljanja dokaza prema naredbi VJT, a osim toga i o prikupljanju podataka i monotoringu koji bi doprineo mogućnosti praćenja trendova u oblasti seksualnog nasilja, kao i efikasnosti u pružanju usluga. Osim toga razgovarano je i o načinu angažovanosti lekara koji su angažovani u CŽSN, posebno koordinatora, koji bi trebalo da pripremaju redovne izveštaje. Standardima bi takođe bilo potrebno predvideti smernice u postupanju sa marginalizovanim grupama, odnosno ženama i devojčicama iz osetljivih grupa, u cilju izbegavanja diskriminacije u postupanju sa njima.
Na kraju sastanka diskutovano je i o izazovima o radu i mogućim startegijama za njihovo prevazilaženje.